Postoji magija glazbe. Početak sonate, prva silazna melodijska linija viole, počinje glasovir i već je tu dirnutost; atmosfera stvorena tonovima koja me obuzima i dira, dovodi me u naročito raspoloženje.

Postoji magija slikarstva i poezije, filma, riječi i slika, postoji čarolija iskričavih misli. A postoji i magija realnog, materijalnog, tjelesnog, stvari koje me okružuju, koje vidim i dotičem, koje mirišem i čujem. Ponekad, u određenim trenucima je ova čarolija koju kod mene izaziva izvjesna arhitektonska ili pejzažna okolina, određeni milje, odjednom tu, nastala je, kao da duša polako raste, a da isprva to uopće nisam zamijetio.